Na što trebamo paziti kako ne bismo učinili više štete nego koristi? Naučimo, započinjemo li s radom sami i za svaki slučaj, kako bi nam bilo jasno što izvođač radi!
1. Toplinska izolacija
Važno je koja je toplinska izolacija, tako da ljeti neće biti vruće u potkrovlju, a zimi hladno. Gušća izolacija između rogova od kamene vune (gustoća 30 ili 50 kg/m3), drvene vune ili celuloze bit će mnogo učinkovitija u zadržavanju topline izvana. Osim toga, dobru i gustu izolaciju lakše je zaglaviti između rogova. Budući da je prema današnjim standardima za dobru izolaciju krova potrebna veća debljina izolacije od visine rogova, potrebno je ispod rogova ugraditi drugi sloj izolacije.
Ukupna debljina izolacije trebala bi se kretati od 22 cm (uz toplinsku vodljivost izolacije od 0,032 W/mK) do -30 cm (uz toplinsku vodljivost izolacije od 0,045 W/mK) – ovisno o kvaliteti izolacije koja se odabere. Međutim, istina je da se izolacija od staklene vune s toplinskom vodljivošću od 0,045 W/mK praktički više ne koristi, jer pruža lošu zaštitu od ljetnih vrućina. Ako takvu izolaciju već imamo instaliranu na krovu, ali je ne želimo baciti, koristimo je za unutarnji sloj ispod rogova, za izolaciju poda u konstrukciji drvenog stropa ili za slične, manje opterećene konstrukcije.
Budući da su rogovi obično visoki 12-16 cm, ispod rogova moramo ugraditi otprilike dvostruko više izolacije. U slučaju da nam je potkrovlje nisko i ne želimo previše smanjivati prostor, umjesto izolacije od mineralne vune ili celuloze možemo koristiti višeslojne izolacijske folije. Zbog dobrih izolacijskih svojstava potrebna je manja debljina, obloga ispod rogova je tanja, strop je veći. Na našem tržištu već postoji nekoliko vrsta istih (Actis triso super 10+, Super Quilt, Actis Boost Hybrid, Actis H control itd.).
2. Folija preko izolacije
Iznad izolacije obično se postavlja folija koja služi kao rezervni pokrov. Sprječava vlaženje izolacije ako krov propušta i sprječava propuh kroz izolaciju, koji smanjuje učinkovitost izolacije. Ako krovna konstrukcija nije izrađena na takav način da osigura ventilaciju između krovišta i izolacije, toplinska izolacija je manje učinkovita. Takvi su često stari krovovi. Ako smo sigurni u kvalitetu krovišta i ne planiramo ga zamijeniti, ventilacijski sloj može se napraviti između rogova: izolacija se postavlja 4-5 cm niže od gornjeg ruba rogova. Međutim, ne smijemo zaboraviti da ventilacijski sloj djeluje samo ako je otvoren u udaru kako bi mogao uhvatiti zrak i odavati ga u grebenu – stoga moramo osigurati i ventilaciju u grebenu ili neposredno ispod njega. Ako se to ne može osigurati, bolje je odustati od ventilacijskog sloja između rogova i povećati debljinu izolacije.
Iznad izolacije ugrađujemo foliju – rezervni pokrov i barijeru za vjetar, koja bi trebala biti što paropropusnija. Ovo svojstvo opisano je vrijednošću Sd, koja se za paropropusne filmove kreće od 0,02 do 0,04 m.
3. Folija ispod izolacije
Sprječava prolazak vlažnog zraka kroz toplinsku izolaciju i kroz drvenu konstrukciju. U hladnom vremenu vlaga se može kondenzirati i navlažiti toplinsku izolaciju i krovnu konstrukciju. U idealnom slučaju, oboje se suše po toplom vremenu. Ako postoji mnogo ovih ciklusa i ako svaki put ima puno vlage, učinkovitost toplinske izolacije se smanjuje, a drvena konstrukcija može početi propadati. Kako bi se izbjegao neželjeni prolaz vlažnog zraka kroz krovnu izolaciju, na donjoj strani toplinske izolacije ugrađuju se folije – parne brane ili paronepropusne barijere. Parna barijera znatno je čvršća od parne barijere (ovo u plavom izbaciti). Postoji nekoliko razloga da ga koristite za svaki slučaj. Uvijek je potreban kada krov nije prozračen, jer bi se u tom slučaju vlaga u konstrukciji prebrzo nakupljala. Međutim, kod ventiliranih krovova pametnije je odlučiti se za parnu barijeru koja omogućuje sušenje krova prema unutra tijekom ljetnih mjeseci.
Toplinski izolacijski filmovi su višeslojni izolacijski materijali koji se sastoje od slojeva aluminijske ili PE folije i tankih slojeva pjene ili filca. Folije su u pravilu slabo propusne za paru, a koriste se i kao parne barijere. Neke od njih izrađene su posebno za brtvljenje i funkcioniraju kao parne barijere, dok su druge izrađene od perforiranih folija i stoga paropropusni – mogu se koristiti izvana, sa strane krova – iznad izolacije.
Ako nismo sigurni koju foliju koristiti, najbolje je opisati sastav krova kvalificiranom prodavaču ili tehnologu proizvođača.
4. Gustoća
Korištenje filmova koji nisu zapečaćeni na spojevima ne daju pravi rezultat. Izvana će vjetar ulaziti između kontakata i prozračivati izolaciju. S unutarnje strane, međutim, vlažan zrak će izlaziti između utora. Stoga je uporaba kvalitetnih brtvenih traka obavezna. Ne smijemo zaboraviti na kontakte folije sa zidovima i proboje koje je potrebno napraviti u folijama oko instalacija. Na mjestima gdje parna barijera “curi”, prolazak vlage je još veći i kondenzacija je neizbježna. Uvijek koristimo visokokvalitetne, trajno elastične materijale koji su namijenjeni za upotrebu u krovnim konstrukcijama, a ne obične ljepljive trake, koje će se olabaviti za nekoliko mjeseci. Za to se koriste prikladna butilna brtvila.
5. Unutarnja obloga ima nekoliko funkcija
Nekada drvena oplata, danas gips karton. Oba materijala vrlo dobro reguliraju klimu u prostoriji, ali često se koriste paneli, jer su prostorije svjetlije i održavanje je lakše.
Dovoljno debela obloga dodatno poboljšava toplinsku udobnost u sobi, jer akumulira dio topline. Osim toga, obloga od dvije deblje ploče poboljšava zvučnu izolaciju, što je posebno važno kada se u potkrovlju nalaze spavaće sobe, a kuća je uz prometnu cestu, željeznicu, zračnu luku ili bučnu proizvodnu djelatnost. Trošak dvoslojnog pokrivača zanemariv je ako uzmemo u obzir konačnu kvalitetu života.
Dvoslojna obloga od gipsanih ploča također je učinkovita zaštita u slučaju požara, jer sprječava širenje požara na krov i kroz krov na druge zgrade.
U prostorijama u kojima ima puno vlage (kupaonice), umjesto gipsanih ploča mogu se koristiti betonske ploče (Aquapanel, Aquaroc, Aquafire, Fermacell H2O ili slično).